Piše: Dragan I. Bubanja, dipl. ecc.
Kada se ugovor potpiše, novac isplati ili investicija započne, prostor za drugačije postupanje već je sužen. Računovođi tada ostaje da sagleda dokumentaciju, utvrdi način evidentiranja i ukaže na obaveze koje iz tog posla proizlaze. Međutim, pravo vrijeme za razgovor bilo je prije donošenja odluke.
Smatram da saradnja privrednika i računovođe treba da obuhvati i pripremu poslovnih odluka. Uredno vođenje knjiga i blagovremeno podnošenje prijava jesu neophodni, ali vlasniku preduzeća potrebna je i informacija na osnovu koje može da procijeni šta njegovo poslovanje može da izdrži.
Šta treba izračunati prije odluke?
Uzmimo jednostavan primjer. Ako se ukupan mjesečni trošak po zaposlenom poveća za 100 eura, za preduzeće sa sedam zaposlenih to predstavlja dodatnih 700 eura mjesečno, odnosno 8.400 eura za punih dvanaest mjeseci, uz nepromijenjen broj zaposlenih.
Ovdje govorimo o povećanju ukupnog troška poslodavca, a ne o povećanju neto zarade za 100 eura.
Sledeće pitanje je iz kojih sredstava će preduzeće obezbijediti taj iznos. Da li postojeći prihodi i naplata to omogućavaju? Da li je potrebno korigovati cijene, povećati obim posla ili smanjiti druge troškove? Ako se očekuje dodatna prodaja, koliki dio tog prihoda ostaje nakon troškova njenog ostvarivanja?
Ista pitanja treba postaviti prije uzimanja kredita, nabavke opreme ili ugovaranja posla sa odloženim plaćanjem. Računica treba da obuhvati i iznos obaveze i vrijeme kada novac mora biti obezbijeđen.
Odgovornost ostaje na vlasniku, ali odluka treba da bude zasnovana na podacima
Računovođa ne može preuzeti poslovni rizik umjesto privrednika. Može, međutim, prikazati posljedice razmatranih mogućnosti i upozoriti na ono što u početnoj računici nije uzeto u obzir.
Zato smatram da razgovor sa računovođom treba da bude dio pripreme značajnijih poslovnih odluka. Kada su obaveze, troškovi i rokovi unaprijed sagledani, vlasnik ima jasniju osnovu da odluči da li će određeni posao prihvatiti i pod kojim uslovima.