Vlada Crne Gore utvrdila je paket zakonskih izmjena poznat pod nazivom „Euro model“, čija je najavljena primjena od 1. januara 2027. godine.
Ukoliko predložena rješenja budu usvojena u Skupštini i objavljena u „Službenom listu Crne Gore“, sistem obračuna zarada pretrpjeće jednu od najznačajnijih promjena posljednjih godina.
Važno je, međutim, naglasiti da „Euro model“ u ovom trenutku nije važeći propis. Vlada je utvrdila predloge zakona, ali oni moraju proći skupštinsku proceduru, pa su do konačnog usvajanja moguće izmjene predloženih iznosa i pravila.
Šta je predloženo?
Prema najavi Vlade, minimalna neto zarada trebalo bi da zavisi od nivoa obrazovanja koji je propisan za konkretno radno mjesto:
| Radno mjesto | Predložena minimalna neto zarada |
|---|---|
| I i II nivo kvalifikacije | 1.000 € |
| III i IV nivo – srednje obrazovanje | 1.250 € |
| Radna mjesta sa visokim obrazovanjem | 1.400 € |
To predstavlja značajan rast u odnosu na sadašnje minimalne zarade od 600 i 800 eura, zavisno od nivoa kvalifikacije radnog mjesta.
Ključna promjena nije samo minimalna plata
Suština modela nije ograničena na administrativno povećanje minimalne zarade.
Prema objavljenim predlozima, planirano je:
- ukidanje doprinosa za PIO od 10% na teret zaposlenog;
- ukidanje doprinosa za nezaposlenost od 0,5% na teret zaposlenog;
- ukidanje doprinosa za nezaposlenost od 0,5% na teret poslodavca;
- zadržavanje neoporezivog dijela zarade do 700 €;
- primjena poreske stope od 9% na dio oporezivog dohotka preko 700 €, uz ukidanje sadašnje više stope od 15%.
Predlog izmjene Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica predviđa stopu od 0% do 700 € i 9% preko 700 €, sa planiranom primjenom od 1. januara 2027. godine.
Ko bi mogao najviše da dobije?
Za zaposlene čija je zarada već iznad budućeg minimalca, efekat bi prvenstveno nastao zbog smanjivanja poreza i doprinosa.
Ukoliko poslodavac zadrži približno isti bruto iznos zarade, veći dio tog novca mogao bi da završi kao neto zarada zaposlenog.
Informativni obračuni zasnovani na objavljenim predlozima pokazuju da bi sadašnja neto zarada od 1.500 €, uz zadržavanje istog bruto iznosa, mogla iznositi oko 1.745 €.
Kod sadašnjih 2.000 € neto, procjena iznosi oko 2.356 €.
Ovi iznosi su isključivo ilustrativni, jer zakoni još nijesu konačno usvojeni.
Međutim, položaj svih poslodavaca nije isti
Ovdje se nalazi i jedna od najvažnijih ekonomskih dilema „Euro modela“.
Za poslodavca koji već isplaćuje zaradu iznad novog minimalca, smanjenje poreskog opterećenja rada može omogućiti rast neto zarade bez značajnog povećanja postojećeg bruto troška.
Situacija je sasvim drugačija kod poslodavaca čiji radnici sada primaju minimalnu ili zaradu blisku minimalnoj.
U tim slučajevima poslodavac mora povećati samu osnovicu kako bi dostigao novi zakonom propisani minimum. Zbog toga bi trošak rada kod dijela preduzeća mogao značajno porasti.
Ilustrativno, za radnika čija je sadašnja neto zarada oko 600 €, procijenjeni mjesečni trošak poslodavca mogao bi sa oko 675–680 € porasti na više od 1.030 € ako novi minimum bude 1.000 €, a kod minimalne zarade od 1.250 € na više od 1.300 €.
Tačni iznosi zavise i od lokalnog prireza i drugih elemenata obračuna.
To je posebno značajno za mala preduzeća i preduzetnike u djelatnostima sa velikim učešćem zarada u ukupnim troškovima.
Pozitivni mogući efekti
Sa stanovišta zaposlenih, predloženi model donosi očigledan neposredni efekat – veća raspoloživa primanja.
Ukoliko ekonomija uspije da apsorbuje novi nivo zarada bez većih poremećaja, mogući pozitivni efekti su:
- rast lične potrošnje;
- jačanje domaće tražnje;
- veća motivacija za formalno zapošljavanje;
- smanjivanje dijela razlike u zaradama u odnosu na razvijenije evropske zemlje.
Vlada očekuje da reformu prate rast potrošnje i zaposlenosti, suzbijanje sive ekonomije, veća poreska disciplina i druge mjere na prihodnoj strani budžeta.
Najavljen je i projektovani budžetski deficit od oko 4–5% u 2027. godini, sa namjerom njegovog smanjenja na oko 3% u 2028. godini.
To su, međutim, Vladine projekcije čija će realizacija zavisiti od stvarnih ekonomskih kretanja.
Gdje su rizici?
Najveći rizik predstavlja mogućnost da povećanje troškova rada kod dijela privrede bude preneseno na cijene proizvoda i usluga.
Zbog toga će za stvarni životni standard biti važan ne samo nominalni rast zarada već i kretanje cijena.
Drugi rizik odnosi se na mala i srednja preduzeća. Ukoliko rast produktivnosti i prihoda ne prati rast obavezne zarade, moguće reakcije privrede mogu biti:
- povećanje cijena;
- smanjivanje investicija;
- usporavanje novog zapošljavanja;
- racionalizacija broja zaposlenih.
Poseban izazov mogu imati radno intenzivne djelatnosti u kojima troškovi zarada predstavljaju veliki dio ukupnih rashoda.
Unija poslodavaca Crne Gore već je izrazila zabrinutost zbog mogućih efekata novog modela i zatražila razgovor sa Vladom.
Zbog toga će od velikog značaja biti konačan način primjene reforme, eventualni prelazni period i mogućnost dodatnih mjera kojima bi se ublažio nagli rast troškova kod najugroženijih djelatnosti.
Šta je sa penzijama i Fondom PIO?
Ukidanje doprinosa za PIO na zarade prirodno otvara pitanje budućeg finansiranja penzijskog sistema.
Prema sada objavljenom modelu, ukidanje doprinosa ne znači ukidanje prava zaposlenih na penzijski staž i penziju.
Međutim, dugoročni fiskalni efekti ovakvog modela zavisiće od sposobnosti državnog budžeta da nadomjesti prihod koji se do sada obezbjeđivao neposredno iz doprinosa.
Ukoliko se penzijski sistem u većoj mjeri bude finansirao iz opštih budžetskih prihoda, njegovo finansiranje postaće još neposrednije povezano sa prihodima od PDV-a, poreza, akciza i ukupnim stanjem javnih finansija.
To će biti jedna od najvažnijih stavki za praćenje nakon eventualnog usvajanja reforme.
Veće plate nijesu isto što i veća kupovna moć
Kod ocjene efekata reforme posebno je važno razlikovati nominalnu zaradu od realne zarade, odnosno stvarne kupovne moći zaposlenog.
Ako plata poraste za 20%, ali istovremeno značajno porastu cijene hrane, stanovanja, usluga i drugih životnih troškova, stvarno poboljšanje životnog standarda biće manje od nominalnog rasta plate.
Sa druge strane, ukoliko povećanje zarada ne izazove snažnije inflatorne pritiske i bude praćeno rastom produktivnosti i privredne aktivnosti, najveći dio povećanja mogao bi predstavljati realno poboljšanje životnog standarda građana.
Zbog toga će konačan uspjeh modela biti moguće ozbiljnije ocijeniti tek nakon određenog perioda njegove primjene.
Zaključak
„Euro model“ predstavlja veoma krupnu promjenu sistema zarada u Crnoj Gori.
Za zaposlene model može donijeti značajno povećanje neto primanja.
Za poslodavce koji već isplaćuju veće zarade, smanjenje poreza i doprinosa može omogućiti povećanje neto zarada uz relativno stabilan trošak rada.
Međutim, kod preduzeća koja imaju veliki broj zaposlenih sa zaradama blizu sadašnjeg minimuma, povećanje minimalne zarade može predstavljati značajan dodatni rashod.
Zato konačni ekonomski rezultat reforme neće zavisiti samo od visine novih plata, već i od rasta produktivnosti, prihoda privrede, inflacije, zaposlenosti, poreske discipline i stabilnosti javnih finansija.
Do okončanja skupštinske procedure, sve obračune za 2027. godinu treba posmatrati kao projekcije, a ne kao konačne iznose.
Bilans Biro će pratiti usvajanje propisa i nakon objavljivanja konačnih zakonskih rješenja pripremiti detaljna uputstva i primjere obračuna zarada za poslodavce i zaposlene.